Tuzlanski stenogrami

Tuzlanski stenogrami treća su knjiga furioznog proznog niza u nastajanju kojim Semezdin Mehmedinović, jedan od najvažnijih pisaca naših jezika, otvara novu dionicu vlastitog opusa, sumirajući istovremeno dosadašnje svoje tematske i formalne preokupacije.

Iako je okvir programski autobiografski – pratimo protagonista koji se, prebrodivši ozbiljne zdravstvene tegobe, vraća u rodni grad i zatvoren u malom unajmljenom studiju živi uglavnom od sjećanja i njegovog ispredanja u toplu tkaninu priče – taj protagonist, barem jednako koliko je zaokupljen poniranjem u vlastitu prošlost, funkcionira kao usisivač za vremenom zamućen svijet oko sebe. Stenogrami su tako jedan posve intiman portret Tuzle, panorama bosanskohercegovačkog likovnog modernizma, galerija intrigantnih, planetom rasutih likova, fikcionalna sanjarica, meditacija o biografiji, bolesti, pisanju, prkosu, i štošta drugo.

Zbog poteškoća pri tipkanju, najvećim svojim dijelom oni su diktirani, pa digitalnim alatom pretvoreni u tekst. Ova metoda međutim služi autorovoj želji da svoju rečenicu što je više moguće približi duhu usmenog pripovijedanja.