Pupčana vrpca

Lucija Tunković izbrušenim stilom i odličnim pripovjedačkim glasom postaje autorica generacije koja nam donosi sve strahove, nadanja, sreće i nesreće onih rođenih u ratu, odrastalih u tranziciji i posttranziciji, milenijalaca raspolućenih između svjetova svojih roditelja i vlastitih, koje ne uspijevaju sagraditi jer im se naočigled urušavaju. Pupčana vrpca moćna je, originalna proza o potrebi da se prekine toksična veza s prošlošću, što je moguće jedino ako se istinski suočimo s njom.

Kozmopolitski, romantični, boemski Pariz glavnoj junakinji romana okidač je da uroni u povijest svoje obitelji, u odrastanje i duboko problematičan odnos s majkom i nedavno preminulim ocem. Sveznajuća pripovjedačica koja se sjeća svega, pa i svoga rođenja, duboko zadire u traumu odrastanja u disfunkcionalnoj obitelji u malenom, nekada industrijskom gradu na obalama više rijeka. Rastačući i prežvakavajući obiteljske tragedije i sreće, siromaštvo, ratove, alkoholizam, žene koje se pokoravaju muževima, pripovjedačica ne samo da nam izlaže svoje djetinjstvo i mladost, već prije svega stvara pamtljivu protagonisticu. Ona je djevojka koja svoje ja može ostvariti samo i ako se suoči sa svim potisnutim osjećajima, neizrečenim čežnjama, žudnjama i promašajima svojih predaka, sa svim sačuvanim i neizgovorenim prtljagama obiteljskog nasljeđa. Pratimo je kako se mijenja od malene bebe i djevojčice preko tinejdžerice do mlade samosvjesne žene, s njom proživljavamo svađe i ljubavi, sukobe s roditeljima i pijanke s kolegicama i kolegama, seksualne avanture, bolne odlaske, teške riječi i rijetke trenutke intime.

(vir: fraktura.hr)