Nietzsche s Trešnjevke

Kristijan Vujičić u Nietzscheu s Trešnjevke vješto pokazuje kako je granica između istine i izmišljaja vrlo tanka, ali u tome i leži čar, jer priče su, čak i kad sumnjamo u njih, te koje nas čine živima. Istodobno duhovit i gorak, filozofski važan a ljudski jednostavan, Nietzsche s Trešnjevke roman je o neispunjenim snovima, ljubavi koja se nalazi tamo gdje se čovjek najmanje nada, roman o starenju, dostojanstvu, trenucima topline, te ideji da filozofija nije uzaludna i da se dobrota uvijek isplati.

Albert Šnajder, diplomirani ekonomist i bivši glasnogovornik u nakladničkoj kući, ima pedeset godina, naslijeđeni stan na Trešnjevki, mačka Schopenhauera i posao domara u Domu za starije osobe Vesela starost. Popravlja cijevi, sluša tuđe tuge, te u podrumskoj sobici piše dramu o svom omiljenom filozofu Friedrichu Nietzscheu, i vjeruje da se još uvijek može spasiti riječima. A onda mu se život nenadano zatrese – upozna Taru, unuku štićenice doma, zbog koje treperi kao mladić, dok istovremeno ravnateljica u njegovu svakodnevicu unosi nemir, ali i mogućnost da se dokaže kao režiser i pisac. Za domsku predstavu Albert okuplja galeriju nezaboravnih likova, među kojima se izdvaja šarmantni Duško, glavni glumac predstave, čovjek koji možda jest, a možda i nije proživio sve o čemu priča.