Kako se prave stihovi?

Damir Karakaš, Sjećanje šume
Sjećanje šume
22 januarja, 2025
Mate Kapović, Jezični savjetnikza 21. stoljeće
Jezični savjetnik za 21. stoljeće
11 februarja, 2025
Show all

Kako se prave stihovi?

Spletna cena: 9,20 EUR

Redna cena: 12,00 EUR

Avtor: Vladimir Majakovski

ISBN: 978-953-3515-212

Založba: Sandorf, Zagreb

Leto izdaje: 2024
Vezava: broširano z zavihki
Format: 16 x 20 cm
Obseg:  78 strani

Na zalogi

Opis

Vladimir Majakovski, jedan od najmoćnijih glasova ruske književnosti i poezije dvadesetog stoljeća u autopoetičkom eseju Kako se prave stihovi? analizira cijeli proces nastajanja vlastite „uspjelije“ pjesme, Sergeju Jesenjinu, putem otkriva tajne tehnike spisateljskog zanata, neisforsirano autoironičan, istovremeno i smrtno revolucionarno ozbiljan te urnebesno duhovit sintetizira svoja stajališta o estetici i individualnom umjetničkom integritetu te daje neprocjenjiv uvid u detalje svog osobnog kreativnog procesa. Uz pitanja jezika i prozodije, Majakovski istražuje umjetnikov zamršeni odnos prema avangardi, romantizmu, povijesti, revoluciji i samoubojstvu.

(vir: sandorf.hr)

O avtorju

Vladimir Vladimirovič Majakovski (Bagdadi pokraj Kutaisa, 19. srpnja 1893. – Moskva, 14. travnja 1930.), ruski književnik, jedan od začetnika ruskog futurizma. Godine 1912. pojavio se “Šamar javnom ukusu”, manifest ruskog futurizma, koji su potpisali: David Burljuk, Aleksandar Kručonih, Vladimir Majakovski i Viktor Hlebnjikov.

Kao pjesnik bio je inovator, uveo je nove žanrove poeme: lirske reportaže, lirsko-epske poeme i lirsko-fantastične poeme. Autor je antologijskih lirskih pjesama Ja (1913) i poema: Oblak u hlačama (1915), Flauta-kičma (1915), Rat i mir (1916), Čovjek (1917). Scenski tekst Vladimir Majakovski: tragedija (1913) označio je temeljnu zasadu njegova pjesništva: u središtu je biografski prepoznatljiv i naglašeno lirski subjekt neostvarene ljubavi u neprestanom sukobu s vladajućom estetikom, moralom, društvom u vlasti »Naredbodavca Svega«. Majakovski je govornik urbanih cjelina koji nastoji stvoriti »jezik ulice«, uvodeći neologizme, razbijajući uhodanu versifikaciju i podređujući stih retorici pobune, gnjeva i osobnoga »krika«. Pisao je agitacijske pjesme (Misterij Buff, 1918), nepotpisanu »kolektivnu« poemu 150,000.000 (1919–20), ali već u poemama globalnoga simultaniteta (Peta Internacionala, 1922) zahtijevao je u ime budućega svjetskog jedinstva »revoluciju duha«.

Vir: sandorf.hr

 

 

 

Morda vam bo prav tako všeč…