Mogla sam to biti ja

Mogla sam to biti ja roman je o dvjema ženama čiji se životi ispreple­ću u prostoru između onoga što jesmo i onoga što smo mogli biti. Bezimena pacijentica, žena koja je preživjela ljubav, rat, gubitak i bolest, dolazi u ordinaciju ne tražeći spas, nego mjesto gdje će napokon iskrcati teret koji se ne da prevesti ni na jedan jezik. Kroz njezine monologe i Laurine tišine Marina Vujčić gradi roman prepun empatije prema svima koji nose depresiju kao nevidljivi ogrtač, koji se pitaju jesu li skrenuli s pravog puta, tugujući za životima koje nisu odabrali i za onima koje su izgubili.

To je roman je o boli koja nema pravo ime, o pogrešnim i točnim izborima koji nas definiraju. Marina Vujčić piše o tome kako se pobijedi tama iznutra – ne herojskim činom, nego izgovorenom rečenicom i suzom kojoj se pusti da padne.