Mini horor

Barbi Marković rođena je u Beogradu u godini Titove smrti i ondje je odrasla, a posljednjih dvadesetak godina živi u Beču i piše uglavnom na njemačkom jeziku. Njezini romani i druge proze britki su, zaigrani i duhoviti, usput precizno adresirajući plejadu gorućih tema jednako vlastite generacije i našeg vremena. Jedna od takvih priča – odnosno njihov mozaik koji se, usprkos rastresitosti, stapa u koherentni portret duha epohe, klase i miljea – svakako je i Mini horor. Mini i Miki par su koji je zakoračio u srednje godine i svoj srednjoklasni austrijski život živi, kao i toliki drugi, između nužnih posjeta Ikei, beskonačnog bindžanja serija nakon sve predvidljivijih tuluma, profesionalnih dilema i burnoutova, osobnih trzavica i izleta koji bi trebali popraviti stvari. Različitost njihove perspektive, osim one rodne, presudno boji Minina imigrantska pozadina. Ta „nesumjerljivost” oslikana je u nizu urnebesnih svakodnevnih i posve neočekivanih scena, camp estetikom koja nosi očiti stripovski pečat, s realiziranom metaforom kao specifičnim, do bubble-gum groteske napuhanim postupkom. Minina udaljena obitelj, naime, povlači je na dno sasvim doslovno, a njezina sestrična Jennifer mesožderno je čudovište. Samo „integracija”, čini se, barem načas može spasiti Mini.