Zlatne godine

Boris Čujić jedan je od najistaknutijih predstavnika srednje generacije hrvatskih alpinista i jedan od pionira sportskog penjanja u Hrvatskoj. No, njegov doprinos hrvatskom alpinizmu, a posebno sportskom penjanju, ne mjeri se samo metrima ispenjanih stijena. Čujić je otkrio i opremio velik broj penjališta širom Hrvatske i time uvelike doprinio popularizaciji sportskog penjanja. Dugogodišnjim angažmanom u Nacionalnom parku Paklenica penjanje u toj svima omiljenoj penjačkoj destinaciji učinio je sigurnijim. Autor je peterojezičnih (hrvatski, slovenski, engleski, talijanski njemački) penjačkih vodiča za Hrvatsku i Paklenicu posebno.

U knjizi Zlatne godine Čujić se na vrlo osoban način osvrće na svojih četrdeset godina posvećenih vertikali: od prvih planinarskih koraka u Planinarskom društvu Velebit do uspona u jednoj od najpoznatijih sjevernih stijena Alpa; od  vježbališta na Okiću do prvenstvenih smjerova u Anića kuku; od toplog biokovskog vapnenca do žutog granita El Capitana. No, ovo nije samo knjiga o njemu, ovo je knjiga i o jednoj generaciji vrsnih penjača koji su obilježili osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća, a među kojima su i mnogi Slovenci.

Sada, gotovo na pragu šezdesetih, Čujić svojim usponima i dalje „baca rukavicu u lice“ mnogim mlađim penjačima. No, što je još važnije, i dalje se neizmjerno veseli svakom trenutku provedenom u stijeni i, kao što ime njegova smjera Never Ending Story kaže, nema namjeru prestati. Čini se, kada je penjanje u pitanju, da je on i dalje u zlatnim godinama.