Hiljadudevetstošezdesete

Miroslav Krleža (1893. – 1981.), hrvatski je pisac, erudit i enciklopedist, kulturni reformator. U književnost je ušao kao pjesnik, zapažena je već prva njegova zbirka Pan (1915.). Sve do Balada Petrice Kerempuha (1936.), izvedenih u jedinstvenoj govornoj matrici oživljene figuracije kajkavskog jezika, objavljuje niz pjesničkih ciklusa povezanih u nekoliko knjiga. Nakon što i na pozornicu pokušava izaći s avangardističkim jednočinkama, tzv. legendama, prožetim također lirskim patosom, afirmaciju kao dramatičar stječe prvo socijalno angažiranim sižejima (Galicija, Golgota, Vučjak), da bi potom glembajevskim ciklusom (U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda) postavio svojevrsni zlatni rez nacionalne dramaturgije. Tim je dramama komplementarna proza o Glembajevima, novelistički fragmenti, kakvi u žanrovskom pogledu čine cjeline i s dva prethodna niza, tzv. domobranskim ciklusom koji uz Galiciju obuhvaća i novele iz zbirke Hrvatski bog Mars, odnosno tzv. jakobinskim ciklusom strukturiranim u novelističkoj zbirci Hiljadu i jedna smrt. Nakon što je početkom 1930-ih uobličio središnji tekst svoje proze, roman Povratak Filipa Latinovicza, posvećuje se romanesknoj formi (Na rubu pameti, Banket u Blitvi, Zastave), premda ne odustaje ni od dramaturgije, pa se uz prerade javlja i novim naslovom Aretej (1959.). S književnim u užem smislu neodvojivu cjelinu čine putopisni naslovi (Izlet u Rusiju), polemički (Moj obračun s njima, Dijalektički antibarbarus) i esejistički naslovi o kulturnim i političkim problemima (Deset krvavih godina, Evropa danas), o umjetničkim pojavama i praksama, te opsežne dnevničke, studijske i memoarske cjeline (Djetinjstvo u Agramu), varijacije na teme iz nacionalne kulturne baštine, marginalije uz enciklopedijske tekstove koje je redigirao, sve do knjiga razgovora sa suvremenicima (Predrag Matvejević, Josip Vaništa, Enes Čengić, Anđelko Malinar).